Što je ugovor o doživotnom uzdržavanju?

  • Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj) da će drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrt, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako nije drugačije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet ugovora.
  • Pitanje kako će se urediti opseg i način uzdržavanja prepušteno je sporazumu stranaka. Ugovor o doživotnom uzdržavanju maora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
  • Cilj propisane forme je sprječavanje eventualne zlouporabe, kao i zaštita prava trećih osoba (npr. nužnih nasljednika, koji otuđenjem imovine temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju gube pravo na nužni dio).
  • Pravna valjanost dovodi se u pitanje tek ako je riječ o iskorištavanju tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovinske koristi, zatim ako je zaključenje ugovora protivno dobrim običajima, odnosno ako je pravni posao nemoralan.
  • Ako ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sastavljen u pismenom obliku i ako ga nije ovjerila ovlaštena osoba, ne može se konvalidirati ni kad je izvršen.
  • Izmjena i (ili) dopuna ugovora o doživotnom uzdržavanju podliježe sastavu u jednom od oblika predviđenog za sklapanje ugovora.
  • Raskid ugovorao doživotnom uzdržavanju: Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje. Svaka strana može zahtjevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo daq od druge strane traži nakndu koja joj pripada po općim pravilima obveznog prava.
  • Pretpostavke za raskid: Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo je pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtjevati da se ugovor izmjeni ili čak raskine.
  • Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtjevati strana koja se poziva na promjenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili svladati.
  • Strana koja zahtjeva izmjenu ili raskid ugovora ne može se pozvati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze.
  • Kada jedna strana zahtjeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmjene.
  • Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtjevala da ovoj nadoknadi pravičan dio štete koji trpi zbog toga.