mlada žena

Jesu li žene zaista drugačije kada se radi o davanju?

Stručnjaci za žene u filantropiji ističu da su krugovi davanja dobar pokazatelj ključnih razlika u načinu na koji žene donose odluke: ženama je ugodno raditi u grupama i donositi zajedničke financijske odluke. Žele dobro razumjeti potrebe zajednice prije nego što doniraju sredstva. Očekuju veću povezanost s primateljima prije i nakon donacije. Također, žene su svjesnije žena u lošijem položaju, kao što su samohrane majke s djecom. Više ih zanima demografija ljudi kojima će njihov novac pomoći.

Kako će u nadolazećim desetljećima rasti ekonomska moć žena, rast će i njihov potencijal za davanjem. Dana 5. studenog, škola Bryn Mawr iz Baltimorea i Obiteljska zaklada H.P.Colhoun organizirale su panel raspravu o tome kako će filantropkinje usmjeriti svoje donacije jer će se u sljedećih 50 godina u njihovim rukama naći više od 41 trilijuna američkih dolara.

Predvođena filantropom, umirovljenim stručnjakom za ulaganja i bivšim komentatorom Wall Street Week-a, Howardom P. (Peteom) Colhounom, ta panel rasprava bavila se praktičnim i filozofskim problemima davanja: Kako žene mogu balansirati svoju želju za davanjem s osiguranjem buduće financijske sigurnosti? Kako i do koje mjere uključuju svoju djecu u odlučivanju o naslijeđu, odnosno o humanitarnoj ostavštini? Što pokreće odluke žena kad biraju između prioriteta u koje valja ulagati?

Sigurnost nasuprot humanitarnom radu

Abbie J. von Schlegell, panelistica i konzultantica za razvoj, tvrdi kako činjenica da žene žive dulje predstavlja važan faktor u njihovoj filantropiji. Žene u prosjeku žive sedam godina dulje od muškaraca i čak se i bogate žene u većoj mjeri nego muškarci brinu hoće li njihov novac trajati. Kao posljedica toga, žene će biti sklonije nakon smrti ostaviti velike svote novca nego za života dati značajniji iznos u dobrotvorne svrhe. Colhoun to zove „davanje s hladnim rukama“, za razliku od „davanja s toplim rukama“. On i panelisti vjeruju da žene možda potcjenjuju svoj financijski položaj i da propuštaju radost koja se javlja kad netko vidi plodove svoje donacije.

Financijska pismenost ključ je za balansiranje te želje za financijskom sigurnošću s humanitarnim ciljevima. Panelist Charles W. Collier, viši savjetnik za filantropiju na Harvardu, navodi lokalne zaklade kao ključan resurs za edukaciju o filantropiji. Lokalne zaklade poput, na primjer, Baltimorske zaklade, mogu pomoći donatorima i njihovim financijskim savjetovateljima u oblikovanju porezno mudrih darova i uspostavi fondova za savjetovanje donatora. Takvi fondovi donatorima u nekoj mjeri daju kontrolu nad njihovim darovima, istovremeno izbjegavajući administrativne troškove i teret osnivanja obiteljske zaklade.

U školama i na sveučilištima sve je prisutniji trend pružanja financijske edukacije i sve je više kurikuluma o filantropiji, što znači da će sljedeća generacija žena biti u boljem položaju za donošenje pametnih odluka vezano uz davanje. Von Schlegell ističe da se za ovu generaciju ubacuju i pomažu banke i financijske institucije s brojnim programima za žene.

Jesu li, kada se radi o davanju, žene doista drugačije?

Von Schlegell, stručnjakinja za žene u fiantropiji i su-urednica tekstova Women as Donors, Women as Philanthropists, smatra da žene svojoj financijskoj edukaciji i filantropiji pristupaju na drugačiji način od muškaraca. U zadnjih deset godina žene su se uključile u investicijske klubove i krugove davanja kako bi udružile sredstva, zajedno učile o ulaganju i filantropiji, i iskoristile svoj financijski utjecaj. Udruživanjem svog novca, manje donatorice mogu postići veće stvari u filantropiji.

U nedavnom telefonskom intervjuu, von Schlegell je rekla da su krugovi davanja dobar pokazatelj ključnih razlika u načinu na koji žene donose odluke: Ženama je ugodno raditi u grupama i donositi zajedničke financijske odluke. Žele dobro razumjeti potrebe zajednice prije nego što doniraju sredstva. Očekuju veću povezanost s primateljima prije i nakon donacije. I, u pogledu područja kojima doniraju, von Schlegell ističe da njihovo životno iskustvo vodi do različitih odluka. „Žene su svjesnije žena u lošijem položaju, kao što su samohrane majke s djecom. Više ih zanima demografija ljudi kojima će njihov novac pomoći.“

Von Schlegell navodi drugu panelisticu, Margaret M.H.Obrecht, kao savršen primjer filantropkinje. Obrecht je zarobila pažnju sudionika na raspravi kad je opisivala svoj volonterski rad u Ugandi, gdje je pomogla u financiranju i izgradnji skloništa za „djecu noći“. Ta djeca, od sedam godina starosti naviše, noću bježe iz svojih sela kako bi izbjegla otmicu i pridruživanje Božjoj vojsci otpora, zloglasnoj pobunjeničkoj skupini. Potaknuta svojim volonterskim iskustvom, Obrecht je od volonterske postala donatorica, sakupljačica prihoda i zagovarateljica rješavanja tog problema.

Takva strast i angažiranost su, prema von Schlegell, tipične za žene u filantropiji. „Sve se svodi na osobne razloge – odnose, odanost i strast.“ Obzirom na činjenicu da velikodušnost žena toliko često započinje s osobnim angažmanom, humanitarnim organizacijama savjetuje se da pruže velike mogućnosti za volontiranje i rad u odborima.

Ostavština našoj djeci

Jedno od najtrnovitijih pitanja s kojima se žene suočavaju je koliko će ostaviti svojoj djeci, a koliko dati u dobrotvorne svrhe. Panelisti ističu kako se te odluke više svode na individualne obiteljske vrijednosti nego na strategije planiranja poreza na nekretnine. U biti, kaže Collier, porezne olakšice su na zadnjem mjestu na listi prioriteta.

Collier je također autor knjige Wealth in Families, mudrog osvrta na ulogu obiteljskog bogatstva i filantropije. Collier zagovara korištenje obiteljskih rasprava o financijama i davanju u humanitarne svrhe kako bi se stvorio „izraz najdubljih obiteljskih vrijednosti“. On kaže da takve rasprave pružaju mogućnost za strateško razmišljanje o tome kakvu bi promjenu vaša darežljivost mogla stvoriti u svijetu, i kako kao obitelj trebate raditi prema toj promjeni. Zajedno s drugim panelistima, on potiče žene da sa svojom djecom vode razgovore koji su prikladni za njihovu dob, a koji se tiču davanja i primanja, i da ozbiljno razmisle o stvaranju pozitivne promjene u našem društvu.

Na raspravi je zaključeno da će trajnom filantropskom naslijeđu žena pridonijeti ne samo ogroman transfer bogatstva, već i transfer vrijednosti na našu djecu.

 

Članak je originalno objavljen na:  http://www.abbievonschlegell.com/pdf/women%20philanthropists.pdf