Izložba “Oda prijateljstvu rapsodijom boja”

Slikarice Slavica Maričić Dančević i Ana Đikanović izdvojile su se ne samo svojim drugim samostalnim nastupom, kojim potvrđuju kvalitetni iskorak i vlastitu osobnu prepoznatljivost, same biraju teme i motive već i same organiziraju svoje izložbe.
Privlače ih svježe boje proljeća, titrava vrelina ljeta, žutilo jeseni i hladni bljesak zime, leda, snijega. Rado slikaju portrete.
Iako su slikanjem počele relativno kasno krupnim koracima uranjaju u umjetnost, kupuju knjige, čitaju, posjećuju izložbe, koriste internet ne bi li što više naučile. Najdraža tehnika im je akril, akvarel i tuš.

Slavica i Ana slikaju iste motive, crvene makove, ljiljane, jabuke i lampaše pod strehom, zaleđene borove, zalaske sunca, tušem i mrvicom akvarela nježne slike lopoča u jezeru, ptice na grani, mali mak u travi, sve u japanskom stilu.
Ova izložba, kažu još je jedna karika u njihovom prijateljstvu.
Korisnice su i polaznice Likovne radionice ZAKLADE „Zajednički put“ SUPERSENIORKE sa Jaruna. Sudjelovale su na desetak skupnih izložbi i volontirale kao korisnice Zaklade.

Ana Đikanović rođena je 1943. godine u Sv. Martinu na Muri. Cijeli svoj radni vijek Ana je plela, šivala, heklala, vezla, izrađivala nakit perlicama, slike suhim laticama cvijeća, čitala, fotografirala. Prije pet godina uključila se u Likovnu radionicu. Zainteresirana za lijepe krajolike, cvijeće, motivirana svojim živopisnim Međimurjem, donosi nam svoj unutarnji svijet, slika iz duše svijet svojeg djetinjstva, pitome, mirne, zelene livade uz Muru, vodenice, crvene makove, ruže svih boja, bijele ljiljane…… Akvarel, akril, pastel i tuš tehnike su kojima slika. Anini čudesni zalasci sunca crveno-naranđastih su tonova. Slika vedute Zagreba, vodoskoke, Matoša i Šenou od minijatura do većeg platna. Vidjeti ćete tu i Vincenta van Gogha, ljubičasto nebo, ne s namjerom da kopira ili imitira, već da nam bojama opiše svoj rodni kraj gdje redovno provodi vikende.

Slavica Maričić Dančević rođena je 1951. godine u Zadru. Slikarica je istančanog osjećaja za kolorit i kompoziciju, brza je i želi napraviti sliku u jednom dahu. Potezi kista jasni su i snažni, miješa boje te gusim namazima gradi sliku koju radi. Dovršiti će ju kod kuće do sitnih detalja. I Slavica rado slika zalazak sunca što ju veže za rodni zadarski kraj. Motive pronalazi u našem slikovitom krajoliku kao i u gradu, Botaničkom vrtu, svom vrtu punom ruža i hortenzija. Što reći za ova srčeka (dicentra spectailis), akvarel poput Slave Raškaj. Isto tako, sa svojih putovanja donosi fotografije vrućeg pijeska Sahare, palmi, maslina ili pak šarmantnog francuskog kafea. Slavica slika sve, drvo i cvijet, mrtvu prirodu, od minijature do velikog platna, s uvijek prisutnom bubamarom, vilin-konjicem ili šarenim leptirom slikajući ih gotovo kao slikari superrealisti. Kazali bismo Slavica je „ozbiljno zaraženna slikarskim virusom“. Poželimo joj zato još puno slika.

Izložbu možete razgledati od utorka 3. do 27. srpnja 2018. (9-17h) u Domu za starije osobe Maksimir.

Veselimo se vašem dolasku 🙂